Ovo je bio razgovor u kafiću u 3 ujutro kad ti se skupi sav jad Balkana na duši. Nema više velikih povijesnih riječi, samo gola, prljava istina. Slučajno sam nas snimila …
“Znaš šta mi je najsmješnije, a onako, da te zaboli trbuh od muke? Taj naš prosječni balkanski "patriot na baterije." Vidiš ga s tom crnom majicom na 35 stupnjeva, sav nabrijan, urla kako "brani sveto tlo," a povijest ga gleda i umire od smijeha. Ali doslovno crkava. Jer, ruku na srce, ako su nas išta naučili ti njihovi ideološki tate, fašisti i ustaše, udbaši…a to je kako domoljublje ide na vagu, i to obično na debelom sniženju, negdje na akcijama u Rimu ili Berlinu.
“Biti "rent a domoljub" 1941.? To ti je bio vrhunski biznis model. Uber-patriotizam. Likovi se hvale: "Mi volimo Hrvatsku toliko da ćemo pola Dalmacije, Istru i otoke s osmijehom pokloniti Mussoliniju. Izvoli, Duce, evo ti plaža, evo ti obala, mi ćemo se skloniti gore u brda i glumiti državu pred ogledalom."
“A Talijani? Teški cinici. Ujutro s ustašama piju makijato na splitskoj rivi, primaju pozdrave, sve super, a popodne se zalete u zaleđe, otvore prtljažnik i dijele puške i konzerve četnicima: "Samo se vi koljite, dečki, mi dolazimo poslije sa selfi štapom da pokažemo svijetu kako vas, eto, moramo spašavati od ovih istih ustaša s kojima smo ujutro jeli kroasane."
“Svi, ali svi oni su bili samo jeftini pijuni u tuđoj strategiji "zavadi pa vladaj." Korisne budale koje su ljudska prava, živote i dostojanstvo vlastitog naroda mijenjale za jedan tapšaj stranog gospodara. Hvala, doviđenja.”
“I kad su te naciste i fašiste napokon pometli na smetlište povijesti (gdje su i trebali biti), štafetu su preuzele tajne službe. Uđimo u 1991. godinu i tu famoznu Operaciju Labrador. Zamisli taj genijalni plan obavještajaca: "Druže, kako ćemo dokazati međunarodnoj zajednici da su ovi Hrvati fašisti?" , "Znam! Ajmo MI baciti bombu na Židovsku općinu i groblje!
Kad sve raznesemo, CNN će reći da su to oni, a mi ispadamo finci!"
“U toj bolesnoj jednadžbi, ljudski životi, strah i teror bili su samo potrošni materijal za večernji Dnevnik. Nisu oni branili nikakvu državu čovječe, svi oni branili su samo svoju fotelju, svoj komad kolača, igrajući se tuđim glavama.”
ilustracija: Marija Štrajh & AI
“A danas? Recikliramo isto ludilo. Dok stotine tisuća nas, Hrvata i Srba, svakodnevno surađuje, gradi, trguje i bježi od domaćeg jada na iste bauštele u Münchenu, domaće političke elite i senzacionalistički tabloidi i dalje jašu na leševima. Svakog kolovoza, na obljetnicu Oluje, dežurni "patrioti" s obje strane granice vade svoje zahrđale tipkovnice. S jedne strane imaš likove kojima je domet hrvatstva mjerenje tko će jače pljunuti preko granice, a s druge strane političare koji su vlastiti narod gurnuli u rat, onda im 1995. naredili da bježe u kolonama, da bi danas nad njihovom sudbinom ronili krokodilske suze i dizali neke optužnice. Cirkus, totalni cirkus.”
“I tu dolazimo do poante: ljudskih prava. Znaš li zašto se svi oni,fašisti, ustaški apologeti, udbaški manipulatori, najviše boje koncepta ljudskih prava?
“Zato što ljudska prava tretiraju tebe kao čovjeka, kao pojedinca, a ne kao topovsko meso. Njima treba "nacija" koja krvari da bi oni imali svrhu. Tajnim službama treba "masa" kojom se manipulira.
Tabloidima treba "bijesna rulja" koja klika na naslove. Ako počneš ljude tretirati kao građane koji imaju pravo na dostojanstven život, slobodu od straha, poštenu plaću i mir, cijeli njihov poslovni model propada.
Bankrotiraju.”
“Zato, sljedeći put kad ti neki lokalni klaun u crnoj majici počne urlati o "izdajnicima" i "povijesnim neprijateljima", znaj da ne gledaš domoljuba. Gledate jeftinog statistu koji bi, baš kao i njegovi ideološki preci 1941., prodao i vlastitu mater,a kamoli tvoja ljudska prava ma za malo lažne moći i jedan tapšaj po ramenu.”
Ta rasprodaja još traje.
napisala: Marija Štrajh
Marija Štrajh, multimedijalna umjetnica, tijekom godina razvila je prepoznatljiv autorski stil koji spaja digitalnu umjetnost, performans, društvenu satiru, mistiku i eksperimentalne medijske formate. Njezin rad često istražuje granice između tehnologije, identiteta, tabua, masovne kulture i suvremene psihologije interneta.
Početkom autorskog djelovanja bavila se projektima koji su povezivali alternativnu kulturu, javne nastupe i eksperimentalne medijske forme, često koristeći motive ženskog identiteta, detabuiziranje te društvene kontrole i medijske manipulacije. Među ranijim projektima isticali su se konceptualni performansi inspirirani televizijskom estetikom 90-ih, radijskim eksperimentima kao i art projektima performansa u performansu te korištenjem prostora kao živog organizma.
Tijekom godina razvijala je i niz multimedijalnih projekata vezanih uz cyber estetiku, duhovnost i digitalnu transformaciju čovjeka. Posebnu pažnju privukli su zadnji koncepti poput “AI seksualne alkemije”, “LLM ljubavne magije” i projekta “Velika Sestra”, u kojima propituje odnos umjetne inteligencije, emocionalne manipulacije, virtualne intime i kolektivne paranoje modernog društva.
U sklopu svojih umjetničkih istraživanja eksperimentirala je s video instalacijama, digitalnim avatarima, satiričnim kolumnama i performansima koji tematiziraju kulturu algoritama, online identitete i psihologiju mase. Njezini projekti često su kombinirali elemente mistike, futurizma i društvene kritike, stvarajući atmosferu između cyber kabarea i distopijskog manifesta.
Inspiraciju pronalazi u spoju tehnologije, ezoterije, pop kulture i društvenih paradoksa. Djeluje kao autorica, vizualna kreatorica i eksperimentalna performerica, gradeći osebujan umjetnički identitet koji balansira između satire, provokacije i futurističke fikcije.
foto: osobni album Marija Štrajh