U prvih sedam mjeseci 2026. izdano je 106.395 dozvola za boravak i rad, gotovo petinu manje nego rekordne 2024. godine. No iza ukupnog pada krije se mnogo važnija promjena: broj dozvola za nova zapošljavanja prepolovljen je u dvije godine, dok snažno rastu produljenja i sezonske dozvole. Istodobno Filipinci preuzimaju mjesto Nepalaca, građevinarstvo smanjuje potražnju, a hrvatski turizam bez strane radne snage praktično više ne može funkcionirati.
Nakon nekoliko godina gotovo eksplozivnog rasta zapošljavanja stranih radnika, hrvatsko tržište rada ulazi u novu fazu. Strani radnici nisu nestali niti je prestala potreba hrvatskoga gospodarstva za njihovim radom, ali podaci za 2026. pokazuju da se završava razdoblje u kojem se problem nedostatka radnika rješavao prije svega stalnim povećavanjem broja novih ljudi koji dolaze iz trećih zemalja.
Prema najnovijim podacima Ministarstva unutarnjih poslova, od 1. siječnja do 31. srpnja 2026. izdano je 106.395 dozvola za boravak i rad. U istom razdoblju 2025. izdane su 115.023 dozvole, a 2024. čak 131.879. To znači da je ovogodišnji broj za 7,5 posto manji nego lani, a čak 19,3 posto manji nego prije dvije godine. U apsolutnim brojkama Hrvatska je u odnosu na prvih sedam mjeseci rekordne 2024. izdala 25.484 dozvole manje.
No upravo bi zaključak da Hrvatska zbog toga jednostavno ima 25 tisuća stranih radnika manje bio pogrešan. MUP izričito upozorava da broj izdanih dozvola nije jednak broju osoba koje rade u Hrvatskoj: jednoj osobi tijekom godine može biti izdano više dozvola, primjerice zbog promjene poslodavca ili isteka prethodne dozvole. Osim toga, državljani država Europskoga gospodarskog prostora i Švicarske u Hrvatskoj mogu raditi bez takve dozvole.
Nova zapošljavanja gotovo su prepolovljena
Najvažniji podatak zato nije samo ukupnih 106.395 dozvola, nego njihova struktura. Od početka godine do kraja srpnja 41.716 dozvola izdano je za novo zapošljavanje, 41.388 za produljenje postojećih dozvola, a čak 23.291 za sezonski rad.
Usporedba s prethodnim godinama pokazuje koliko se tržište promijenilo. U prvih sedam mjeseci 2024. za nova zapošljavanja izdano je čak 85.400 dozvola. Godinu kasnije bilo ih je 60.761, a ove godine samo 41.716. U samo dvije godine broj dozvola za novo zapošljavanje smanjen je za 51,2 posto. Istodobno je broj produljenja porastao s 31.619 u 2024. na 41.388 ove godine, odnosno gotovo 31 posto. Još je izrazitiji rast sezonskih dozvola: s 14.860 u 2024. na 23.291 u 2026., odnosno gotovo 57 posto.
To je možda najvažnija poruka ovogodišnjih podataka. Hrvatsko gospodarstvo više ne dovodi strane radnike tempom kojim ih je dovodilo prije dvije godine, ali se istodobno sve više oslanja na one koji su već u zemlji, kojima se dozvole produljuju, odnosno na radnike koji se angažiraju sezonski. Sustav se postupno pomiče od masovnog prvog zapošljavanja prema zadržavanju već uspostavljene strane radne snage.
Promjenu potvrđuju i podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Do kraja srpnja HZZ je zaprimio 93.148 zahtjeva za mišljenje vezano uz dozvole za boravak i rad, od čega je obradio 86.224. Pozitivno mišljenje dobio je 64.141 zahtjev, dok ih je čak 22.083 završilo negativnim mišljenjem. Zahtjevi su se odnosili na 12.235 poslodavaca i 380 zanimanja.
Filipinci prestigli Nepalce
Istodobno s brojem dozvola mijenja se i zemljopisna karta hrvatske strane radne snage. Radnici iz neposrednog susjedstva i dalje čine najveće pojedinačne skupine, ali se njihov relativni udio smanjuje, dok se među azijskim državama događa velika promjena.
Najviše dozvola u prvih sedam mjeseci izdano je državljanima Bosne i Hercegovine – 19.521, zatim Srbije – 17.876. Treće mjesto prvi put zauzimaju Filipini s 15.732 dozvole, dok je Nepal pao na četvrto mjesto s 14.525. Slijede Sjeverna Makedonija s 9.492, Indija sa 6.389, Uzbekistan s 4.524, Kosovo s 3.831, Egipat s 1.976 i Albanija s 1.771 dozvolom.
Promjena je osobito velika upravo kod Nepala i Filipina. U prvih sedam mjeseci 2025. nepalskim državljanima izdano je 21.289 dozvola, a ove godine 14.525, što je pad za gotovo 6.800 dozvola. Filipini se kreću u suprotnom smjeru: sa 10.508 dozvola lani došli su na 15.732 ove godine, odnosno njihov je broj povećan za više od 5.200.
U usporedbi s 2024. promjena je još očitija. Tada je izdano 8.572 dozvole filipinskim državljanima, što znači da se njihov broj u dvije godine povećao za više od 83 posto. Istodobno se snažno smanjio broj dozvola radnicima iz nekih država koje su obilježile prvi val masovnijeg zapošljavanja stranaca, posebno Bangladeša, Indije, Bosne i Hercegovine i Srbije.
Takva promjena ne znači nužno samo zamjenu jedne nacionalnosti drugom. Ona pokazuje i sazrijevanje mreža zapošljavanja, agencija, poslodavaca i migracijskih kanala. Nakon nekoliko godina iskustva hrvatski poslodavci sve više biraju tržišta s kojih uspijevaju organizirati stabilniji dolazak i zadržavanje radnika, dok se i sami strani radnici nakon određenog vremena sele između država i poslodavaca ovisno o plaćama, uvjetima rada i mogućnostima dugoročnog ostanka.
Građevinarstvo zakočilo, turizam nije
Još je veći zaokret vidljiv kada se dozvole analiziraju prema djelatnostima. U prvih sedam mjeseci ove godine najveći broj izdan je u turizmu i ugostiteljstvu – 43.693, nakon čega slijedi graditeljstvo s 27.172, industrija s 12.276, promet i veze sa 6.607 te trgovina sa 6.387 dozvola.
Prije samo dvije godine graditeljstvo je bilo najveći korisnik strane radne snage. Do kraja srpnja 2024. u toj je djelatnosti izdano 44.065 dozvola, 2025. njihov je broj pao na 32.833, a ove godine na 27.172. U dvije godine riječ je o smanjenju od 38,3 posto, odnosno gotovo 17 tisuća dozvola.
Takvo kretanje može biti jedan od signala usporavanja dijela građevinske potražnje, ali i posljedica promjene načina zapošljavanja i većeg broja radnika kojima se postojeće dozvole produljuju. Zbog toga broj dozvola sam po sebi ne može služiti kao precizan indikator obujma građevinskih radova. Ipak, pad je toliko velik i kontinuiran da jasno pokazuje kako građevinarstvo više nije motor novog zapošljavanja stranaca kakav je bilo 2023. i 2024. godine.
Sasvim drukčija situacija vlada u turizmu i ugostiteljstvu. U toj djelatnosti izdano je 43.693 dozvole, nasuprot 41.465 prošle godine i 43.875 u istom razdoblju 2024. godine. Drugim riječima, ovogodišnji broj praktično se vratio na rekordnu razinu iz 2024. i od nje je manji za svega 182 dozvole, odnosno 0,4 posto.
Turizam tako potvrđuje ono što se već nekoliko sezona vidi na terenu: strani radnici više nisu privremena pomoć hrvatskom turizmu, nego njegov strukturni dio.
Najtraženiji su pomoćni kuhari, konobari i građevinski radnici
Struktura zahtjeva koje obrađuje HZZ dodatno pokazuje kakvu radnu snagu hrvatsko gospodarstvo traži. Najviše pozitivnih mišljenja u prvih sedam mjeseci izdano je za pomoćne kuhare – 9.726, pomoćne konobare – 9.322 te radnike visokogradnje – 7.995. Slijede čistači s 5.277, radnici niskogradnje s 3.250 i sobarice s 3.169 pozitivnih mišljenja. Za konobare ih je izdano 2.634, a za kuhare 2.060.)
To potvrđuje da se najveći dio uvoza radne snage i dalje koncentrira na zanimanja koja karakteriziraju fizički zahtjevan rad, sezonalnost, smjenski rad i relativno niže plaće. Prema podacima HZZ-a, prosječne bruto plaće iskazane u zahtjevima za najtraženija zanimanja uglavnom se kreću oko 1.100 do 1.300 eura: primjerice 1.173 eura za pomoćnog kuhara, 1.161 euro za pomoćnog konobara, 1.199 eura za radnika visokogradnje i 1.136 eura za sobaricu.
U tome se nalazi i jedan od temeljnih paradoksa hrvatskog tržišta rada. Hrvatska ne uvozi radnike zato što domaćih ljudi nema u apsolutnom smislu, nego zato što za niz radnih mjesta nema dovoljno ljudi spremnih raditi pod postojećim uvjetima, na određenim lokacijama i za ponuđenu plaću. Uvoz radne snage zato je istodobno demografsko, ekonomsko i pitanje kvalitete radnih mjesta.
Istra, Zagreb i Dalmacija najveća središta strane radne snage
Podaci MUP-a otkrivaju i izrazitu regionalnu koncentraciju. Najviše dozvola do kraja srpnja evidentirano je na području Policijske uprave zagrebačke – 24.190. Slijede Istarska s 17.396, Splitsko-dalmatinska s 13.972, Primorsko-goranska s 10.901, Dubrovačko-neretvanska s 9.058 i Zadarska s 8.120 dozvola.
Ta karta gotovo precizno prati dva velika hrvatska izvora potražnje: metropolitansko tržište Zagreba te turističku jadransku Hrvatsku. Posebno je zanimljiva Istra, gdje je od ukupno 17.396 dozvola čak 6.883 izdano za sezonsko zapošljavanje. Splitsko-dalmatinska županija imala je 4.424 takve dozvole, Primorsko-goranska 3.355, a Zadarska 3.322.
To pokazuje koliko se pitanje stranih radnika već pretvorilo i u pitanje stanovanja, javnog prijevoza, zdravstvenih usluga, integracije i kapaciteta lokalnih zajednica. Radna migracija više nije samo odnos poslodavca i zaposlenika. U gradovima i turističkim središtima u kojima tisuće novih stanovnika borave mjesecima ili godinama ona postaje pitanje ukupne javne politike.
Novi zakon pokušava spojiti strožu kontrolu i lakše zadržavanje radnika
Promjenu statistike treba promatrati i u kontekstu izmjena Zakona o strancima. Hrvatska je tijekom 2025. i 2026. dodatno uređivala sustav kako bi smanjila zlouporabe, postrožila kriterije za poslodavce, ali istodobno omogućila radnicima koji već legalno rade u zemlji veću mobilnost. Poslodavci za pozitivno mišljenje HZZ-a, među ostalim, moraju dokazati stvarno poslovanje, podmirena javna davanja, određeni kontinuitet zapošljavanja domaćih ili radnika iz EGP-a te određenu razinu poslovnog prometa, a zapreka mogu biti neprijavljeni rad i teški prekršaji radnog zakonodavstva.
Izmjene iz 2026. omogućile su i veću fleksibilnost radniku koji izgubi posao. Ovisno o trajanju njegove dozvole, dopušteno razdoblje nezaposlenosti može iznositi do tri odnosno šest mjeseci, a olakšana je i promjena poslodavca unutar razdoblja važenja dozvole, uz propisane uvjete i mišljenje HZZ-a.
Posebno je važna promjena za sezonsko zapošljavanje. Zakon sada omogućuje izdavanje dozvole za sezonski rad s rokom važenja do tri godine za istog poslodavca, pri čemu radnik tijekom pojedine godine može raditi u propisanim sezonskim razdobljima. Time država očito pokušava potaknuti kontinuitet i povratak provjerenih radnika istim poslodavcima, umjesto da se svake sezone postupak zapošljavanja praktično pokreće ispočetka.
Strani radnik mora imati jednaka radna prava
S rastom broja ljudi koji se u Hrvatskoj zadržavaju dulje od jedne sezone sve važnije postaje pitanje njihovih radnih prava. Sindikat turizma i usluga Hrvatske upozorava da se granski kolektivni ugovor primjenjuje i na strane radnike te otvara pitanje priznanja prethodnog radnog staža pri obračunu dodatka za minuli rad. U praksi je dokazivanje prethodnog staža, posebice za radnike iz udaljenih država, administrativno složeno.
Roberto Erman, sindikalni povjerenik STUH-a za Istru i Kvarner, upozorio je i na drugi, često zanemareni trošak zapošljavanja stranaca. Domaći zaposlenici uz vlastite poslove sve češće moraju uvoditi nove radnike u posao, podučavati ih procedurama i praktično obavljati mentorski posao. STUH je stoga tijekom kolektivnih pregovora tražio posebnu naknadu za mentorstvo, ali takav prijedlog nije prihvaćen.
Novi kolektivni ugovor u ugostiteljstvu, koji se primjenjuje od 1. svibnja 2026., donio je povećanje osnovnih minimalnih bruto plaća bez dodataka od približno 25 do 28 posto, ovisno o razredu složenosti poslova. Sindikat istodobno upozorava da je time smanjena razlika između plaća na jednostavnijim i odgovornijim radnim mjestima, što može dodatno otežati zadržavanje kvalificiranih kuhara, recepcionara i drugih iskusnih zaposlenika.
Od privremene radne snage prema novom dijelu hrvatskog društva
Brojke za 2026. zato ne govore da Hrvatskoj strani radnici više nisu potrebni. Govore nešto drugo: završava prva, izrazito ekspanzivna faza njihova zapošljavanja.
Broj novih dozvola snažno pada, ali broj produljenja raste. Turizam je gotovo na rekordnoj razini. Sezonskog zapošljavanja ima više nego ikad, dok se dio radnika očito stabilizira na hrvatskom tržištu. Istodobno se mijenja njihovo podrijetlo, s naglašenim rastom Filipinaca i padom Nepalaca, a zakonodavstvo se sve više bavi ne samo dolaskom radnika nego njihovom mobilnošću, smještajem, zadržavanjem i integracijom.
To mijenja i samu raspravu o stranim radnicima. Dok je prije nekoliko godina dominantno pitanje bilo koliko će ih Hrvatska morati uvesti da bi hoteli, restorani, gradilišta i industrija mogli raditi, danas se otvara složenije pitanje: kako upravljati tržištem rada u kojem će desetci tisuća stranih radnika dugoročno biti njegov normalan i potreban dio?
Za poslodavce to znači da više neće biti dovoljno pronaći radnika i ishoditi mu dozvolu. Morat će se više baviti njegovim zadržavanjem, smještajem, plaćom, učenjem posla i odnosima unutar radnog kolektiva. Za sindikate slijedi borba da strani radnik ne postane instrument smanjivanja cijene rada domaćih zaposlenika, nego radnik s jednakim pravima. Za državu slijedi još teži posao: migracijsku politiku povezati s politikom tržišta rada, stanovanja, obrazovanja i integracije.
A za hrvatsko gospodarstvo poruka podataka iz 2026. prilično je jasna. Vrijeme nekontroliranog rasta broja novih dozvola možda prolazi, ali vrijeme stranih radnika u Hrvatskoj – tek je počelo.
...
Tekst i foto: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič