Kada nema mačke, onda miševi kolo vode. Tako kaže narodna poslovica. Ako se SAD povuče iz NATO-a i time ostavi EU da se sam brine o svojoj sigurnosti onda ta poslovica vrijedi. Zašto? Zato što se u prvi plan kao novi lideri koji nude spasonosni sigurnosni kišobran nude agresivno Englezi i Francuzi. Englezi su napustili prije 6 godina EU i nije jasno zašto uopće 27 članica EU prihvaća središnju ulogu Engleske u projektu koji se zalaže za nastavak rata. Engleska je zaboravila da je njeno razdoblje imperijalne moći koje je trajalo skoro tri stoljeća davno završilo. S druge strane; okupljanje oko plana koji nudi Engleska znači samo to da je EU u kaosu, da nema vizije niti snage da uspostavi zajedničku sigurnost. Dakle; EU sa 450 milijuna stanovnika nije u stanju osigurati svoju zaštitu, a Engleska sa 60-tak milijuna bi mogla. Tko onda ozbiljan može računati na to da EU može biti važniji faktor u međunarodnim odnosima i da treba biti za stolom oko uspostave mira u Ukrajini?
SAD im je poručio da ne mogu zaštititi svoje građane od sve češćih ubojstava od strane pridošlih migranata, a kako će onda zaštititi druge zemlje. Namjerno se prešućuje činjenica da EU nije država i da zbog toga nema nemre niti može imati zajedničku vojsku i obranu.
Unatoč tome; u medijski stvorenom ozračju dramatičnosti situacije preko noći se održavaju hitni sastanci vrhuške EU s prijedlogom da se osigura fond od čak 800 milijardi eura za naoružavanje EU-a. Naravno; u tom slučaju radi se o kreditima koje bi sve članice otplaćivale. Kao da pojedinačne države članice ne znaju se same zadužiti i kupovati oružje. Ovaj model zaduživanja svih članica neodoljivo podsjeća na vrijeme Covid 19 kada se također proglasio virus kao strašan neprijatelj. Mnogi radnici u svim zemljama nisu radili određeno vrijeme a svi ostali segmenti također su stvarali gubitke i deformirali ekonomiju. Na temelju toga arhitekti iz vrhuške EU već su imali projekt nazvan - Next generation EU (NGEU). NGEU se odnosi na razdoblje od 2021. do 2026. i vezan je uz redoviti proračun Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) EU-a za razdoblje 2021.–2027 . Novac koji je EU posudio za financiranje bespovratnih sredstava otplaćivat će se vlastitim sredstvima EU-a do 2058. Predviđa se da će sveobuhvatni paketi NGEU i VFO doseći 1824 milijarde eura!!!
Umjesto virusa sada je predstavljen novi neprijatelj - Rusija, i program protiv neprijatelja košta 800 milijardi eura. Vidimo da se razina dugova EU ubrzano povećava. To je postala Unija dugova. Umjesto da taj se novac uloži u rast BDP-a, razvoj i obrazovanje on se namjerava usmjeriti u ratnu proizvodnju. To vodi ka neodrživom razvoju i još većoj inflaciji jer će se proizvoditi oružje a manje roba široke potrošnje.
U ovoj sveopćoj pomutnji koja pokazuje u kakvom je stanju EU pokušava se nametnuti Francuska. Preciznije rečeno Macron, koji ne može uspostaviti red u svojoj zemlji, u kojoj je politički marginaliziran. Francuska prolazi sve opasniju destabilizaciju iznutra. No, Macron nudi svoje liderstvo spominjući da jedino on ima atomsko oružje među članicama EU. To duboko zabrinjava svakog razumnog čovjeka. Micron očito preko ratne retorike želi ojačati svoju političku poziciju u Francuskoj.
Svi ostali u EU glavinjaju i traže pod čije bi se skute zavukli osim Mađarske i Slovačke. O hrvatskim predstavnicima da i ne govorim jer su razvili zavidnu razinu dodvoravanja prirođenu političkoj služinčadi. Uši para teza da je naš Domovinski rat isto što i rat u Ukrajini. Hrvatska se sama obranila i oslobodila bez ičije pomoći. Žalosno je da na ovakve izjave ne reagiraju naši branitelji. Tragikomično je da se razmatra osnivanje firme za proizvodnju streljiva u HR u sklopu općeg projekta naoružavanja EU, a da je jedan Đ. Đaković uništen a proizvodio je neusporedivo složenije i skuplje naoružanje poput tenkova. Drugi će proizvoditi sofisticirano oružje s visokom dodanom vrijednošću - a vi Hrvati metke. I sve se to medijski predstavlja kao velika stvar. Ludilo.
Nama ne trebaju novi dugovi. Nama ne trebaju projekti u kojima će drugi ostvarivati svoje ekonomske i političke interese a mi biti meta. Proizvodnja oružja ne može biti zamjena za sve slabiju ekonomiju EU koja gubi konkurentnost u odnosu na Kinu i SAD.
Sredinom 2019.g. u Saboru sam javno rekao da je Plenković najopasniji premijer kojega je Hrvatska imala i da će se to vidjeti u godinama koje dolaze. A te godine su došle i vidimo da je upravo tako. On vodi poslušničku vanjsku politiku o kojoj nikada nije raspravljao Sabor. Htio je naše vojnike slati u Ukrainu i to je srećom odbijeno. Takvi su u stanju sve žrtvovati zbog svoje karijere.
EU se okrenuo od svojeg ključnog cilja - mira.
Zbog toga je došao trenutak preispitivanja njegovog smisla i ostanka u toj tvorevini koja sve više zapostavlja interese država i naroda, a promiče interese nezasitne financijske oligarhije.
Ponavljam; EU je više ugrožen iznutra negoli izvana.
Vrijeme je za preispitivanje!
napisao: Ivan Lovrinović u ožujku 2025. godine
....
Ivan Lovrinović (Guča Gora, 7. ožujka 1960.) hrvatski je političar, bivši saborski zastupnik i aktualni potpredsjednik stranke Pravo i pravda.
Nositelj je i izvođač predavanja na kolegijima “Monetarna politika” i „Međunarodni financijski menadžment“ i na više poslijediplomskih specijalističkih i sveučilišnih (doktorskih) studija.
Politička karijera
Od 14. listopada 2016. zastupnik je u Hrvatskom sabou, kao jedini predstavnik stranke Promijenimo Hrvatsku. Izabran je u drugoj izbornoj jedinici na listi koalicije „Jedina opcija“.
Dužnosti u Hrvatskom saboru:
Prvi mandat saborskog zastupnika obnaša u 8. sazivu Hrvatskoga sabora od 28. 12. 2015. do 14. 10. 2016. Tada je bio izabran na izbornoj listi Mosta nezavisnih lista ispred Udruge „Promijenimo Hrvatsku“, kao nezavisni dio Mosta.
Promjene tijekom zastupničkog mandata:
-
10. lipnja 2016. prestao biti članom Mosta nezavisnih lista te je nastavio obnašati zastupničku dužnost kao nezavisni zastupnik
-
7. srpnja 2016. prestao biti nezavisnim zastupnikom te je nastavio obnašati zastupničku dužnost kao član stranke Promijenimo Hrvatsku
Kao oporbeni političar bio je angažiran u prijedlogu novog Zakona o šumama, Ovršnom zakonu i zakonu o poljoprivredi i poljoprivrednom zemljištu. Posebno je aktivan u promociji suverene monetarne politike.
Znanstveni i stručni rad
Do sada je objavio samostalno ili u koautorstvu desetke znanstvenih i stručnih radova te pet znanstvenih knjiga. Za koautorstvo knjige „Monetarna politika“ nagrađen je posebnom nagradom „Mijo Mirković“ za najbolji objavljeni rad u 2001. godini od strane Ekonomskog fakulteta – Zagreb. Aktivno je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. U srpnju 2005. godine boravio je na znanstveno-stručnom usavršavanju na Harvard Business School u Bostonu. Također je boravio na usavršavanju u okviru Salzburg seminara tijekom 2001. godine. Bio je glavni urednik časopisa "Zagreb International Review of Economics and Business".
Akademske i stručne dužnosti
Obnašao je funkciju dekana Ekonomskog fakulteta – Zagreb u razdoblju od 2002. do 2006. godine. U tom razdoblju bio je član Senata Sveučilišta u Zagrebu.
izvor biografije: https://hr.wikipedia.org/wiki/...
foto: Marijan Kreutz