Puno je stručnjaka komentiralo tragičan vikend u prometu koji je iza nas. Apsolutno nepotrebno izgubljeni životi sudionika u prometu, osobito motociklista.
Slušajući „rješanja“ koja se nude ne mogu a ne reagirati na činjenicu da nitko od onih koji ih nude ne vozi motocikl, jer da to čine tada bi shvatili što zapravo treba napraviti da bi se spriječile tragedije i nepotrebno stradavanje.
Više od 15 godina, kroz prosvjede, apele, javno djelovanje u medijima, ali i vlastitim primjerima temeljenim na posjetama centrima za sigurnu vožnju motocikla, primjerice Austrije ili Slovenije, kao i njihovih Agencija za sigurnost cestovnog prometa koji Hrvatska nema a trebala bi itekako imati, svjedočim stvarnost motociklističke prakse u Hrvatskoj.
A ona je, blago rečeno loša, jer naš Sustav temelji se na izrazito lošoj preventivi i edukaciji ali „odličnoj ali krivo usmjerenoj represiji“ sudionika u prometu, osobito motociklista.
Rješenja koja se sama po sebi nameću već godinama nitko ne sluša i ne želi ih ni čuti. Jer. „monopol je ono što se želi imati i zadržati“.Upravo iz tog razloga imamo anomalije kod edukacija i posljedično neznanje upravljanja sve zahtjevnijim i bržim prijevoznim sredstvima - motociklima.
Rješenja koja već dulje predlažem itekako bi dala trenutačne rezultate a dugoročno možemo tada očekivati realizaciju „vision zero“ u 2050. godini:
1) Osnivanje Agencije za sigurnost cestovnog prometa u kojoj „sjede“ motociklisti, a ne teoretičari bez iskustva;
2) Sustavna edukacija od strane Agencije instruktora autoškola koje nude osposobljavanja za A kategoriju;
3) Aktivno djelovanje kroz Ministarstvo obrazovanja u osnovnim i srednjim školama-prometna kultura koja se bazira na edukaciji o posljedicama prometnih nesreća;
4) Edukacija policijskih službenika kod očevida prometnih nesreća. Bitno je naglasiti da nije cilj traženje krivca već traženje uzroka kako se ne bi nesreća dogodila ponovno;
5) Usvajanje zakona „Sedam“ koji govori da unutar sedam (7) dana od nesreće sa smrtnom posljedicom MORA na teren izaći predstavnik ranije spomenute Agencija i utvrditi (ne krivca niti se uplitati u sudske procese) uzrok zašto je do nje došlo, je li je kriv vozač ili infrastruktura i hitno donošenje mjera koje će obvezati koncesionara cesta na reakciju u što kraćem vremenskom periodu;
6) Edukacija policijskih službenika o stvarnim uzročnicima prometnih nesreća (neposjedovanje db killera ili nosač tablice nikoga još nije ubio, op.a.) i forsiranje pregleda one zaista ključne tehničke ispravnosti gume i kočnice, te testiranja vozača na droge i alkohol. Također i sprječavanje turiranja motocikla i buke u gradovima u periodu od 22,00-07,00, no ne i otvorenoj cesti kada „buka spašava živote“;
7) Aktivna edukacija sudaca na kažnjavanju najtežih prekršitelja i recidivista radi kojih se poistovjećuju svi motociklisti;
8) Uvođenje programa psihološke procjene i pojačan nadzor liječničkih pregleda za vozačke dozvole, jer danas u Hrvatskoj liječnički pregled možete proći bez problema pod utjecajem kokaina i heroina, jednostavno, to nitko to ne provjerava;
9) Već ranije spomenuto, ne ubija motocikliste tehnička neispravnost njihova vozila, nego nedovoljna educiranost i manjak znanja o posljedicama nesreće, kako fizičke (izgled tijela nakon nezgode), tako i kaznene, kada se nakon iste pokrene postupak.
10) Osnivanje centara sigurne vožnje motocikla gdje će po uzoru na mnoge zemlje u okruženju novi vozači morati unutar dvije godine od polaganja ispita za A kategoriju morati proći posebnu obuku ili vozačku dozvolu neće dobiti. Identično treba razmišljati u smjeru kategorije vozila quad i romobil.
Na kraju, prisjetimo se jedne činjenice. Velika Britanija se nije mogla riješiti huligana sve dok nije napravila -što? Dobro znamo.
Vrijeme je da se Hrvatska obračuna sa svima onima koji oduzimaju nevine živote svojim postupcima u prometu.
...
Tekst: Mladen Stjepan Vitković
Foto, infografika: Vidmir Raič