Najsenzacionalnije kod subliminalnih poruka je ono što je – zaboravljeno
Da se malo vratim u prošlost i nešto naglasim jer mislim da je to bitno. Moja fascinacija subliminalnim deprogramiranjem je bila kombinacija tehnika manipulacije ispod praga čujnosti kod drevnih tradicija i rada Eldona Taylora i Charlesa McCuskera koji nosi naslov The Use of Subliminal Auditory Stimuli in Terminally Ill Oncology Patients. Objavljen je u veljači 1995. u časopisu International Journal of Alternative and Complementary Medicine. Prema dostupnom tekstu, istraživanje je obuhvatilo 50 muškaraca i žena starijih od 50 godina, kojima je bio dijagnosticiran karcinom u zadnjem stadiju, s udaljenim metastazama. Pacijenti su slušali program nazvan „Taylorova metoda“. Kasnije sam kontaktirao Taylora koji mi je nesebično prenio detalje svoje metode. Njegovu sam metodu kasnije unaprijedio. Verbalne sugestije su bile kod ovog istraživanja uklopljene u glazbu, pri čemu se govor reproducirao unaprijed i unatrag. Praćenje je trajalo 42 mjeseca, odnosno tri i pol godine. Kako su uvjeti istraživanja bili otežani od početnih 50 pacijenata do završne analize ostalo je njih 14. Za ostale nije prikupljena potpuna medicinska dokumentacija, izgubili su se iz praćenja ili su bili isključeni iz drugih razloga. Među tih 14 potpuno praćenih pacijenata autori su kod šestero naveli remisiju bolesti. Od čega je kod 43%, dakle šest njih, došlo do povlačenja bolesti. Čak 12% ljudi iz početne grupe od 50, koji su bili na umoru je ozdravilo! Za alternativu definitivan mada anegdotalni dokaz!
Za znanstvenu medicinu to nije dokaz. Gledano očima humanosti a ne statistike nešto mi govori da je već ovo dovoljno da se takva tehnologija primjenjuje. NARAVNO, to nije lijek protiv raka, samo je suportivna metoda i svaki se pacijent mora obratiti svom liječniku.
Posebno je značajan doprinos Silvermana i Joel Weinberger koji su samo jednu poruku ispitali na više od 40 skupina različitih ispitanika. U početku su nekim istraživanjima zabilježena poboljšanja raspoloženja, ponašanja, školskog uspjeha ili pojedinih psiholoških simptoma. Ideja je bila da poruka na nesvjesnoj razini aktivira osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i izvorne povezanosti s majkom. Zapravo idejom Kozmičke Majke kao najjačeg arhetipa. Skupio sam više od 2000 svjedočanstava uspješnog djelovanja kod svih mogućih dijagnoza.
...Po vašoj preporuci slušam CD-e svaki dan i prekrasno se osjećam dok ih slušam. Djeluju opuštajuće i umirujuće na mene. Uz to vodim kvekerski dnevnik. Više me ne pogađaju toliko kritike drugih. Želim vam reći da ste mi puno pomogli i neizmjerno vam hvala na vašem mišljenju i brzini kojom ste mi sve to poslali. Veliko hvala za sve..(V.)
I posebno značajna poveznica sa sinkronicitetom:
....Nekako mi se poklopilo opuštanje nakon slušanja CDa i muzika s televizijskog ekrana. Počeo je Gary Mooreov „Still Got the Blues“. Doživio sam strahovitu navalu zaboravljenih emocija, sjećanja na mladost i koža mi se naježila. Stezalo me u grlu i slika krošnji iz dvorišta kao da mi je nešto govorila. Zaboravio sam koliko sam toga zaboravio. Do tog trenutka..(Z. L., Rijeka)
Uz ovaj tipični dobar primjer ima situacija u kojima sam primijetio da čak kod istih dijagnoza razne osobe pokazuju različite reakcije. Kod psihičkih tegoba, trauma, depresije i anksioznosti su rezultati najbolji a posebno frustrira kada uspije nešto kod, recimo, karcinoma s lošim prognozama a onda kod niza istih takvih dijagnoza ne uspije ništa. Ili, recimo, kod Crohnove bolesti. To me vraća u prošlost:
...Otac mi je preminuo na kraju od sepse zbog kemoterapije. S Vašim CD-om smo postigli ekstra rezultate. Liječnik kolega u „Gustave Roussy“ (najbolja onkološka klinika u Francuskoj) je također bio u čudu. Razmišljao sam o informacijama od proteina koje imate, mislim da je možda problem u prenosuu informacije. Trebalo bi probati na miševima s ultra ljubičastim svjetlom prenositi na gen informaciju…” (R. S., Francuska)
Ovdje je riječ o ideji korištenja kombinacije verbalnih sugestija i vibracija koje su korelat nekih molekularnih struktura ali i nečega što „čuju“ geni. Kazuo Murakami, japanski genetičar i profesor na Sveučilištu Tsukuba je dokazivao da psihičko stanje, emocije i način razmišljanja mogu biti povezani s uključivanjem i isključivanjem određenih gena, odnosno promjenama njihove ekspresije. U knjizi The Divine Code of Life opisuje to kao “gene switching” i govori o mogućnosti da radost, zahvalnost, uzbuđenje i pozitivan mentalni stav utječu na aktivnost gena. Razvio je, nakon nekih eksperimenata s dijabetičarima, širu hipotezu da mentalni i emocionalni podražaji mogu djelovati kao svojevrsni „prekidači” genske aktivnosti. Svjesno ili nesvjesno se služio podražajima ispod praga svjesnosti testiranih, dakle – subliminalima. Ono što je zapanjujuće da nitko nije nastavio istim putem koji je, blago rečeno, obećavajući.
Posebno me impresioniralo nešto neočekivano. Kada sam koristio sugestije koje dolaze iz budućnosti, ma kako to ludo zvučilo, organizam čovjeka je reagirao! I ritmovi koje smatramo prirodnima i ugrađeni su u nas na najdubljim razinama svjesnosti imaju značajni utjecaj. Iz Jungovih teorija se može zaključiti da je sve to moguće.
Tu dolazimo do jednog ključnog momenta kojeg velika većina nije svjesna. Naime, još 2023. se broj sati novih sadržaja na Youtubeu povećavao za 720 000 sati – dnevno! Taj trend, prema fizičaru Melvinu Vopsonu, vodi do „informacijske katastrofe“. I sam primijetio da su se neka učenja, iskustva u terapijama iz tradicionalne medicine, ali i perspektivnih iz moderne znanosti, jednostavno izgubila. Ako ne posjedujemo algoritam AI najjače snage a to imaju samo najmoćnije institucije, sve je veća mogućnost da dobijemo pogrešne, slične ili neupotrebljive podatke o nečemu. I tumačenja koja su prilagođena vladajućim uvjerenjima i sistemima. Ne tvrdim da je tako ali je moguće da je zagušenost milionima znanstvenih radova, studija, istraživanja i mišljenja jednostavno pomela sa scene sve ono što je možda imalo vrijednost i u svom sirovom, „narodnom“ obliku. Umjetna inteligencija postaje rijeka s ouno okuka. Brojna svjedočanstva izlječenja od najtežih bolesti, primjerice u 45 tomova „čitanja Spavajućeg proroka Edgara Caycea“ koje sam imao i sam priliku vidjeti u Virginia Beachu, nitko ne shvaća ozbiljno. Mada je sasvim nemoguće da je to netko, uz imena osoba i dokumentaciju, izmislio.
Postupno se gube i duhovne i meditativne tehnike koje zahtijevaju previše vremena, upornosti i znanja. Potragu za istinom je tiho zamijenila potraga za utjehom. U porastu je „filozofija prečaca“. Neka nam netko drugi sve ispriča da ne moramo previše misliti a tu se javljaju tipični komentari da „su tekstovi predugački“ ili „je to već poznato iz medija“. To je gotovo školski primjer otuđenja kada osobni uvid i uspostava koliko-toliko realne vlasti nad svojom sudbinom diskretno ustupa svoje mjesto skraćenoj improvizaciji. Posljedice su doslovce kataklizmičke. I opasnije od bilo kakve Inteligencije. Povratak prirodi bi zapravo bio povratak putevima koji vode do Izvora svijesti na kojem jedino leže odgovori na suštinska pitanja o tome zašto se baš nekome događa dobro a drugome zlo i koji je smisao sve te „igre“ za kojim tragaju sve religije i znanost, u svim vremenima.
Poanta je da ni najbolja priča nikada neće moći zamijeniti – osobno iskustvo.
napisao: Drago Plečko
*a Dragu Plečka i njegove radove možete zapratiti na njegovom web sjedištu
https://dragoplecko.com/
ili FB profilu
https://www.facebook.com/dragopleckoofficial/?locale=hr_HR
te mu i pisati na mail
drago.plecko@gmail.com
Drago Plečko
Drago Plečko rođen je u Samoboru 4. 4. 1951. od oca Dragutina i majke Magdalene. Nakon završene osnovne škole kreće u VI. gimnaziju u Zagrebu, a zatim na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu – smjer organske kemije i biokemije. Diplomirao je 1975. godine u području kemije prirodnih spojeva. Magistrira iz istog područja nakon čega upisuje, uz odobrenje Rektorata, interdisciplinarni doktorat iz medicinskog područja s temom „Promjene T-limfocita u perifernoj krvnoj slici nakon autogeno izazvane hiperemije timusa“. Dakle, već tada, 1980. godine, tvrdi da se sviješću može djelovati na imunitet što će konačno dokazati 1986. godine američka znanstvenica Jeannie Achtenberg.
Doktorat izrađuje samo djelomično i počinje putovati svijetom u potrazi za tradicionalnim medicinama pa tako prvi u tadašnjoj Jugoslaviji predstavlja indijsku Ajurvedu, Siddha i Unani medicinu te tibetansko narodno ljekarstvo.
Plečko je jedan od pionira u nizu alternativnih područja kao što su joga, transcendentalna meditacija, bioenergija, psihotronika i alternativna duhovnost.
Autor je sedam knjiga i prvog TV filma o fenomenu Međugorja. Sudjelovao je s referatima na nekoliko desetina europskih i svjetskih skupova tzv. graničnih područja znanosti.
Sam je razvio tretmane bazirane na subliminalnoj manipulaciji s podsviješću te ciljanim neurofiziološkim vježbama i dijetama.
foto: osobna arhiva Drago Plečko