Prihodi od PDV-a donose najveće povećanje, dok se državni rashodi približavaju 41 milijardi eura. Iza povoljnih gospodarskih pokazatelja otvara se pitanje koliko je hrvatski proračun otporan na inflaciju, skuplje zaduživanje i moguće usporavanje gospodarstva.
Hrvatska će do kraja 2026. godine imati veće proračunske prihode od prvotno planiranih, ali i znatno veće rashode. Rebalans državnog proračuna, koji je Vlada prihvatila 9. listopada i uputila u saborsku proceduru, pokazuje da će ukupni prihodi porasti na 36,6 milijardi eura, dok se rashodi povećavaju na 40,6 milijardi eura. U odnosu na dosadašnji plan, prihodna strana povećana je za 853 milijuna, a rashodna za 745 milijuna eura. Budući da prihodi rastu nešto brže od rashoda, planirani manjak državnog proračuna smanjuje se za približno 108 milijuna eura, na nešto više od četiri milijarde.
Na prvi pogled riječ je o razmjerno povoljnom razvoju javnih financija. Država ostvaruje više prihoda, uspijeva financirati dodatne obveze i pritom ne povećava prvotno planirani deficit. Međutim, struktura rebalansa otkriva složeniju gospodarsku sliku. Najveći dio dodatnih prihoda povezan je s porezima na potrošnju, dok rast rashoda odražava povećanje socijalnih potreba, troškova zaposlenih, kamata i energetskih intervencija. Hrvatska tako istodobno koristi prednosti rastuće nominalne gospodarske aktivnosti i suočava se s posljedicama skupljeg funkcioniranja države.
PDV ostaje jedan od najvažnijih oslonaca državnog proračuna
Najizrazitija promjena na prihodnoj strani odnosi se na porez na dodanu vrijednost. Prema novoj projekciji Ministarstva financija, prihodi od PDV-a do kraja godine trebali bi dosegnuti 13,6 milijardi eura, odnosno 676 milijuna više nego što je bilo predviđeno dosadašnjim planom. Ministar financija Tomislav Ćorić dodatni prihod objašnjava kretanjem osobne i turističke potrošnje, međufaznom potrošnjom, investicijama te socijalnim transferima u naravi.
Takva struktura pokazuje koliko hrvatske javne financije ovise o potrošnji. Kada građani više troše, raste prihod od PDV-a, a kada rastu cijene proizvoda i usluga, porezna osnovica također može biti veća. To ne znači da je svaki dodatni euro poreznog prihoda posljedica inflacije, jer na naplatu utječu i stvarni obujam prodaje, struktura potrošnje, porezne stope i učinkovitost naplate. Ipak, u razdoblju povišene inflacije potrebno je razlikovati rast koji proizlazi iz stvarnog povećanja gospodarske aktivnosti od povećanja nominalne vrijednosti transakcija.
Upravo se tu otvara važno pitanje odnosa državnih financija i životnog standarda. Građanima više cijene znače povećanje troškova života, dok proračun kroz PDV na oporezivu potrošnju može ostvarivati dodatne prihode. Dio tih sredstava vraća se stanovništvu kroz mirovine, plaće, socijalne naknade i subvencije, ali njihov učinak ovisi o tome koje skupine građana dobivaju pomoć i koliko ona nadoknađuje stvarni rast troškova.
Istodobno, povećanje ukupnih poreznih prihoda iznosi 527,6 milijuna eura, što je manje od povećanja samih prihoda od PDV-a. Razlog je što se pojedine druge porezne stavke mijenjaju u suprotnom smjeru. Posebno se izdvaja smanjenje planiranih prihoda od posebnih poreza i trošarina za 226 milijuna eura. Takva kretanja pokazuju zašto ukupnu proračunsku sliku nije moguće svesti samo na rast potrošnje.
Socijalne naknade i plaće povećavaju proračunske obveze
Na rashodnoj strani najviše se povećavaju sredstva za socijalne pomoći i naknade, za 226,8 milijuna eura. Slijede rashodi za zaposlene u obrazovanju, koji rastu za 188,9 milijuna eura. Riječ je o izdacima koji neposredno utječu na raspoložive prihode velikog broja građana, ali istodobno predstavljaju obveze koje se najvećim dijelom nastavljaju i u sljedećim proračunskim godinama.
Vlada navodi da će više od 600 milijuna eura dodatnih sredstava biti usmjereno na jačanje socioekonomskog položaja građana, uključujući mirovinska primanja, plaće u javnim i državnim službama te različite oblike socijalnih i roditeljskih naknada. Najveći financijski okvir nakon rebalansa ima Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, s ukupno 13,3 milijarde eura. Slijede Ministarstvo zdravstva s 5,3 milijarde te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih s pet milijardi eura.
Takva raspodjela pokazuje da najveći dio državnog proračuna čine sustavi koji građanima osiguravaju socijalnu i javnu infrastrukturu svakodnevnog života. Mirovine, zdravstvo i obrazovanje pritom imaju dugoročan značaj za društvenu stabilnost, ali njihovo financiranje traži predvidljive prihode i održiv gospodarski rast. Jednokratno povećanje prihoda može pomoći u financiranju dodatnih rashoda tijekom tekuće godine, no trajno povećanje plaća i socijalnih prava zahtijeva stabilne izvore sredstava i u budućnosti.
Zbog toga je za procjenu fiskalne održivosti važno utvrditi koji su dijelovi ovogodišnjeg povećanja rashoda jednokratni, a koji će postati stalni dio proračuna. Usporavanje gospodarske aktivnosti moglo bi smanjiti tempo rasta poreznih prihoda, dok bi velik dio već preuzetih obveza ostao nepromijenjen.
Kamate na javni dug postaju sve značajniji trošak
Jedan od posebno važnih podataka rebalansa odnosi se na povećanje rashoda za kamate povezane s upravljanjem javnim dugom. Za tu se namjenu planira dodatnih 163,9 milijuna eura, što pokazuje da trošak financiranja državnih obveza ostaje važna stavka javnih financija. Pritom valja razlikovati povećanje planiranog rashoda za kamate od povećanja ukupnog javnog duga jer se te dvije veličine ne moraju kretati u istom smjeru.
Vlada očekuje da će udio javnog duga u bruto domaćem proizvodu do kraja godine pasti na 55,5 posto, u odnosu na ranije predviđenih 56,3 posto. Takav pokazatelj upućuje na poboljšanje omjera državnog duga i veličine gospodarstva, ali istodobno ne znači automatsko smanjenje nominalnog duga ili troškova njegova servisiranja. Na njih utječu dospijeća postojećih obveza, kamatne stope, uvjeti refinanciranja i struktura državnog zaduživanja.
Za dugoročnu fiskalnu stabilnost važno je da gospodarstvo raste dovoljno brzo kako bi država mogla podmirivati obveze bez stalnog povećavanja poreznog opterećenja ili ograničavanja razvojnih ulaganja. Zato podatak o rastu kamatnih rashoda zaslužuje posebnu pozornost, čak i u okolnostima kada se ukupni udio javnog duga u BDP-u smanjuje.
Energetske intervencije nastavljaju opterećivati proračun
Dodatnih 143,8 milijuna eura planira se za podmirenje naknada povezanih s energentima, što pokazuje da država nastavlja financijski ublažavati posljedice poremećaja na energetskim tržištima. Više od 140 milijuna eura dodatnih sredstava predviđeno je i za provedbu jedanaestog Vladina paketa mjera usmjerenih na zaštitu životnog standarda građana i konkurentnosti gospodarstva, donesenog zbog posljedica krize na Bliskom istoku.
Energetske intervencije imaju neposredan učinak na raspoložive prihode građana i troškove poslovanja, ali otvaraju pitanje njihove dugoročne održivosti. Ako međunarodne cijene energenata ostanu povišene, državni proračun mogao bi se suočiti s dodatnim zahtjevima za financiranje subvencija i drugih oblika pomoći. Istodobno, naglo ukidanje zaštitnih mjera moglo bi prenijeti veći dio troškova na kućanstva i poduzeća, čime bi se povećao pritisak na inflaciju i gospodarsku aktivnost.
Zato je važno razlikovati privremenu zaštitu od trajnog modela energetske politike. Kratkoročne subvencije mogu ublažiti izvanredne poremećaje, dok dugoročna otpornost ovisi o energetskoj infrastrukturi, domaćoj proizvodnji, učinkovitijoj potrošnji i diversifikaciji opskrbe.
Lokalne samouprave ulaze u završnicu investicijskog ciklusa
Rebalans otkriva i sve veći financijski pritisak na gradove, općine i županije. Prema Vladinim projekcijama, manjak konsolidirane lokalne države povećava se sa 144 na 275 milijuna eura. Ministarstvo financija takvo kretanje povezuje s intenzivnom provedbom investicijskih projekata financiranih kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, zbog čega je povećan i dopušteni okvir zaduživanja jedinica lokalne samouprave.
Ulaganja u prometnu, komunalnu, obrazovnu i drugu javnu infrastrukturu mogu imati dugoročne gospodarske koristi, ali zahtijevaju odgovarajuće financiranje i sposobnost lokalnih proračuna da podmiruju preuzete obveze. Posebno je važno pitanje budućih troškova održavanja objekata i sustava izgrađenih europskim sredstvima. Investicija koja je danas velikim dijelom financirana iz europskih fondova sutra može zahtijevati stalna izdvajanja lokalne zajednice za zaposlenike, energiju, održavanje i redovito poslovanje.
Slična pitanja otvaraju se i kod izvanproračunskih korisnika. Hrvatske vode, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i željeznička poduzeća dio su šireg sustava javnih financija, a njihove obveze i rezultati poslovanja mogu znatno utjecati na ukupnu fiskalnu sliku. Prema rebalansu, njihov zajednički planirani manjak iznosi 58 milijuna eura, nešto više nego što se ranije očekivalo.
Deficit ostaje unutar europskih granica, ali prostor za pogreške nije velik
Vlada procjenjuje da će manjak konsolidirane opće države na kraju godine iznositi 2,9 posto BDP-a, čime bi Hrvatska ostala unutar referentne granice od tri posto utvrđene europskim fiskalnim pravilima. Važno je pritom razlikovati manjak samog državnog proračuna, koji prema rebalansu iznosi približno četiri milijarde eura, od deficita opće države koji se računa prema europskoj statističkoj metodologiji i obuhvaća širi skup javnih institucija.
Održavanje deficita ispod europske granice važan je pokazatelj fiskalne discipline, ali ostavlja ograničen prostor za nepredviđene poremećaje. Usporavanje gospodarskog rasta, slabija potrošnja, dodatni energetski troškovi ili veći izdaci za socijalne programe mogli bi promijeniti očekivani odnos prihoda i rashoda.
Hrvatska pritom ulazi u razdoblje povećanih ulaganja u obranu, prometnu infrastrukturu i energetsku obnovu. Vlada rebalansom predviđa dodatnih 245 milijuna eura za strateške i razvojne prioritete, što uključuje jačanje obrambenih sposobnosti, energetsku obnovu i prometne projekte. Riječ je o područjima koja mogu pridonijeti dugoročnoj gospodarskoj otpornosti, ali podrazumijevaju i znatne financijske obveze.
Proračunski rast mora pratiti rast produktivnosti
Dugoročni izazov hrvatskih javnih financija nije samo održavanje deficita unutar dopuštenih granica, nego stvaranje gospodarske osnovice koja može financirati rastuće potrebe države. Prihodi od potrošnje važni su i relativno izdašni u razdobljima gospodarskog rasta, ali mogu postati osjetljivi na promjene potrošačkog ponašanja, turističke rezultate i gospodarsko usporavanje.
Zbog toga se održivost proračuna sve više povezuje s pitanjem produktivnosti hrvatskog gospodarstva. Veća ulaganja u tehnologiju, obrazovanje, istraživanje, industriju i izvoz mogu proširiti poreznu osnovicu bez nužnog povećavanja poreznih stopa. Suprotno tome, rast koji se pretežno oslanja na osobnu potrošnju i djelatnosti niže dodane vrijednosti može otežati financiranje sve većih javnih potreba.
To je posebno važno u društvu koje istodobno stari, suočava se s nedostatkom radne snage i povećava izdvajanja za zdravstvo, mirovine i socijalnu skrb. Takve demografske i gospodarske promjene zahtijevaju dugoročno planiranje, jer se rashodi koji iz njih proizlaze ne mogu jednostavno smanjivati kratkoročnim proračunskim prilagodbama.
Hrvatska ima više prihoda, ali i sve veće obveze
Rebalans za 2026. pokazuje da hrvatske javne financije zasad uspijevaju apsorbirati dodatne rashode bez povećanja planiranog manjka. Snažna naplata PDV-a, rast pojedinih poreznih prihoda i nastavak gospodarske aktivnosti omogućuju financiranje socijalnih prava, plaća, energetskih intervencija i razvojnih ulaganja. Istodobno, povećanje troškova kamata i rast dugoročnih obveza upućuju na potrebu opreznijeg promatranja budućih proračunskih godina.
Ključno pitanje zato nije samo koliko država uprihodi i potroši tijekom jedne godine, nego koliko je takva struktura financiranja održiva ako gospodarski uvjeti postanu nepovoljniji. Fiskalna stabilnost ne ovisi isključivo o nominalnom rastu prihoda, nego o kvaliteti gospodarskog rasta, učinkovitosti javne potrošnje i sposobnosti države da preuzete obveze financira bez ugrožavanja razvojnih mogućnosti.
Hrvatski proračun trenutačno ima koristi od snažne potrošnje, ali istodobno pokazuje koliko postaje zahtjevno financirati državu čije socijalne, infrastrukturne i financijske obveze nastavljaju rasti. Upravo će odnos između produktivnosti gospodarstva i dugoročnog rasta javnih rashoda odrediti hoće li današnja fiskalna stabilnost ostati održiva i u godinama koje dolaze.
....
Tekst: Petar Kolovrat
Infografika: Vidmir Raič