Istodobno, prihvatilišta i prenoćišta raspolažu sa samo 450 mjesta. Iza tih brojki stoji pitanje što se događa s čovjekom kojem gubitak doma zatvori i vrata zapošljavanja, liječenja i oporavka.
Dom je mnogo više od mjesta na kojem se spava. Adresa je potrebna za dokumente, ostvarivanje prava i traženje posla. Vlastiti prostor omogućuje odmor, održavanje higijene, čuvanje stvari i oporavak od bolesti. Kad čovjek ostane bez njega, svakodnevne obveze koje većina obavlja gotovo ne razmišljajući mogu postati teško savladive prepreke.
Zato beskućništvo nije moguće razumjeti samo kroz prizor osobe koja noć provodi na klupi. Ono obuhvaća i nesigurnost ljudi koji danas imaju gdje prespavati, ali nemaju stabilan dom na koji mogu računati.
Podaci predstavljeni na zagrebačkoj konferenciji povodom Svjetskog dana beskućnika pokazuju razmjere problema: oko 2.000 ljudi živi bez krova nad glavom, dok ih približno 15.000 boravi u neodgovarajućim ili nesigurnim stambenim uvjetima. Nasuprot tome, ukupni kapacitet prihvatilišta i prenoćišta u zemlji iznosi oko 450 mjesta.
Krevet za jednu noć ne rješava život bez doma
Sigurno mjesto za noćenje prva je pomoć čovjeku koji je ostao na ulici. No izlazak iz beskućništva zahtijeva mnogo više: dostupno liječenje, dokumente, prihode i stanovanje koje osoba može dugoročno plaćati.
Istraživanje provedeno u sklopu projekta „Nova perspektiva beskućništva”, koje je predstavila profesorica zagrebačkog Pravnog fakulteta Olja Družić Ljubotina, upozorava upravo na potrebu povezivanja različitih službi.
Posljedice njihove nedovoljne suradnje posebno su vidljive pri otpustu iz bolnice. Pacijentu može završiti bolničko liječenje, a da i dalje nema prostor u kojem će nastaviti oporavak. Povratak na ulicu tada može značiti pogoršanje zdravlja i novu hospitalizaciju.
Među predloženim rješenjima zato su socijalni radnici u svim zdravstvenim ustanovama i bolja suradnja bolnica s prihvatilištima. Otpust bi trebao uključivati i odgovor na jednostavno, ali presudno pitanje: kamo taj čovjek odlazi?
Kazna ne može nadomjestiti pomoć
Na konferenciji je otvoreno i pitanje kažnjavanja osoba koje spavaju na javnim mjestima. Upozoreno je da takvo postupanje može završiti novčanom kaznom umjesto povezivanjem osobe sa službama koje joj mogu pomoći.
Čovjeku koji nema novca za smještaj kazna ne otvara put do njega. Može mu samo dodati novu obvezu koju nije u stanju podmiriti.
Kao drukčiji pristup predloženi su posebno osposobljeni policijski službenici za kontakt s beskućnicima u većim gradovima. Njihova bi uloga bila prepoznati potrebe osobe i povezati je s dostupnom podrškom. Takav pristup traži suradnju policije, socijalnih službi i lokalne zajednice.
Posao je teško pronaći bez osnovnih uvjeta za život
Od osobe bez doma često se očekuje da problem riješi zaposlenjem. No prije razgovora za posao treba imati gdje prespavati, oprati se, sačuvati dokumente i pripremiti se za radni dan.
Dodatnu prepreku predstavljaju administrativni uvjeti. Istraživanje upozorava da osobe bez dokumenata ili prijavljenog prebivališta mogu ostati izvan mjera podrške zapošljavanju. Među preporukama je zato barem privremeno omogućavanje upisa u evidenciju nezaposlenih osobama bez prijavljenog prebivališta.
Predlaže se i dostupnije socijalno mentorstvo. Nekome je potrebna pomoć pri pribavljanju dokumenata, drugome pri traženju posla ili ostvarivanju prava. Kontinuirana podrška može povezati te korake u izvediv put prema samostalnom životu.
Mladi iz sustava skrbi također mogu ostati bez oslonca
Beskućništvu su posebno izloženi stariji ljudi i samci, ali rizik postoji i među mladima koji napuštaju alternativnu skrb. Lorena Živković iz udruge Igra upozorila je na njihove ograničene mogućnosti završavanja visokog obrazovanja. Dio njih zbog toga prihvaća nesigurne poslove ili radi na crno.
Za mladu osobu koja nema obiteljsku sigurnosnu mrežu gubitak takvog posla može imati dalekosežne posljedice. Podrška pri izlasku iz skrbi zato treba obuhvatiti obrazovanje, stanovanje i razvoj vještina potrebnih za samostalan život.
Povratak u prenoćište pokazuje koliko je oporavak nesiguran
Zagrebačko prenoćište Crvenog križa, otvoreno 2023. godine, dosad je primilo oko 600 ljudi. Prema podacima koje je predstavila Andrea Kozar Pasanec, prosječna dob korisnika tijekom tri godine pala je s 52 na 46 godina.
U prenoćište se nakon izlaska vratilo 77 korisnika. Među razlozima su gubitak posla, zdravstvene poteškoće i prihodi nedovoljni za rastuće životne troškove.
Ti povratci pokazuju da se uspjeh ne može mjeriti samo trenutkom u kojem osoba napusti smještaj. Važno je može li plaćati stanovanje, zadržati posao i dobiti pomoć ako se razboli ili ostane bez prihoda.
Sustavu je zato potrebna i prevencija: pravodobna podrška ljudima kojima prijeti gubitak doma. Kada pomoć stigne tek nakon prve noći na ulici, mnoge su se teškoće već nagomilale. Što ranije institucije prepoznaju rizik i zajedno djeluju, veća je mogućnost da čovjek zadrži dom — i osnovu s koje može rješavati ostale probleme.
Tekst: Petar Kolovrat
Foto: Vidmir Raič
Izvor podataka: izvještaj Hine s konferencije u Zagrebu povodom Svjetskog dana beskućnika, objavljen 10. listopada 2026.