Nacionalni identitet i pojam nacije doživljavaju promjene u suvremenom svijetu zbog niza globalnih, društvenih i tehnoloških čimbenika. Koji su osnovni izazovi suvremenog svijeta, pred kojim se on nalaze nacionalni identiteti. Što ih ugrožava, što čini stabilnim? Je li nacionalni identitet u Hrvatskoj danas ugrožen? Koje su njegove pojavnosti? Kakva mu je perspetiva? Pokupati ćemo dati odgovore na neka od ovih pitanja.
Globalizacija i multikulturalizam
Prije svega tu je neizostavna globalizacija, pojam bez kojeg ne možemo shvatiti dinamiku dijalektike suvremene transformacije nacije. Globalizacija je povećala međusobnu povezanost zemalja kroz trgovinu, tehnologiju, kulturu i migracije. To je dovelo do jačanja globalnih identiteta i smanjenja važnosti nacionalnih granica. Ljudi su sve više izloženi različitim kulturama i idejama, što može umanjiti osjećaj pripadnosti isključivo jednoj naciji. Multikulturalizam je logično nastavlja na globalizaciju. Suvremena društva su sve više multikulturalna, posebno u urbanim sredinama. Ljudi se identificiraju s više kultura istovremeno, što može umanjiti važnost tradicionalnog nacionalnog identiteta. Migracije i dijaspora doprinose stvaranju hibridnih identiteta koji nadilaze nacionalne okvire.
Supranacionalne organizacije poput Europske unije (EU), Ujedinjenih naroda (UN) ili Svjetske trgovinske organizacije (WTO) preuzimaju uloge koje su nekada bile rezervirane za nacionalne države. To može umanjiti važnost nacionalnog identiteta u korist veće regionalne ili globalne pripadnosti. Tehnologija i digitalni svijet, također mijenja svijet, ali i naciju i njene identitete.
Internet i društvene mreže omogućuju ljudima da se povezuju s drugima diljem svijeta, čime se stvaraju virtualne zajednice koje nisu ograničene nacionalnim granicama. Digitalni identiteti često nadilaze tradicionalne koncepte nacije, posebno kod mlađih generacija.
Globalni izazovi traže globalna rješenja. Problemi poput klimatskih promjena, pandemija ili ekonomskih kriza zahtijevaju globalnu suradnju. To potiče ljude da razmišljaju u širim, globalnim okvirima, umjesto isključivo nacionalnim.
Promjene u shvaćanju pripadnosti su danas očite. Mlade generacije često imaju fluidnije shvaćanje identiteta, prihvaćajući višestruke pripadnosti (npr. lokalnu, regionalnu, globalnu). Nacionalni identitet više nije jedini ili glavni izvor pripadnosti za mnoge ljude.
Povijesna iskustva s ekstremnim nacionalizmom i ratovima dovela su do skepticizma prema konceptu nacije kao isključivog identiteta. Neki ljudi vide nacionalni identitet kao ograničavajući ili čak opasan koncept. Ekonomska međuovisnost suvremenog svijeta je učinila svoje. Globalna ekonomija čini nacionalne granice manje važnima, jer su kompanije, tržišta i potrošači povezani diljem svijeta. Ne zaboravimo, ekonomski interesi često nadilaze nacionalne okvire.
Nacionalni identitet i pojam nacije nisu nestali, ali su postali samo jedan od mnogih izvora identiteta u suvremenom svijetu. Globalni trendovi potiču ljude da razmišljaju šire, ali istovremeno nacionalni identiteti i dalje igraju važnu ulogu, posebno u kontekstima poput kriza ili kulturnog očuvanja. Ova dinamika stvara napetost između lokalnog i globalnog, što je karakteristika suvremenog doba.
Recidiv devedesetih godina
Izraz "recidiv devedesetih godina" na Balkanu, posebno u kontekstu država poput Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore, odnosi se na strah ili zabrinutost da bi se mogle ponoviti temeljne karakteristike tog turbulentnog desetljeća, koje je obilježeno ratovima, etničkim sukobima, nacionalizmom i društvenim previranjima.
Što znače "devedesete" za Balkan? Devedesete godine 20. stoljeća bile su razdoblje intenzivnih ratova i društvenih promjena nakon raspada Jugoslavije. Ključni događaji i karakteristike tog razdoblja uključuju ratovi i nasilje – rat u Hrvatskoj (1991-1995), rat u Bosni i Hercegovini (1992-1995), rat na Kosovu (1998-1999) i druge manje sukobe.
Htjeli mi to ili ne, bili su to i etnički sukobi. Ratovi su bili vođeni uz snažnu etničku podlogu, što je dovelo do dubokih podjela između Hrvata, Srba, Bošnjaka i drugih naroda, što je dobra baza za nacionalizam. Devedesete su bile vrijeme snažnog nacionalističkog bujanja, gdje su političke elite koristile nacionalističku retoriku za mobilizaciju stanovništva. Sve se to događalo u okružju sveopćeg društvenog kolapsa zajednice. Ekonomski pad, hiperinflacija, sankcije i humanitarne krize obilježile su svakodnevnicu. Kao posljedica ratova dogodile su se masovne migracije, ratovi su uzrokovali ogromne izbjegličke krize, s milijunima ljudi raseljenih unutar i izvan regije.
Kada se danas govori o "recidivu devedesetih", misli se na mogućnost ponavljanja sličnih negativnih pojava. To uključuje političku destabilizaciju, zabrinutost da bi političke elite mogle ponovno koristiti nacionalističku retoriku za stvaranje podjela i jačanje vlastitog utjecaja. Logično, rastu i etničke napetosti. Premda su ratovi završili, etničke podjele i nesuglasice i dalje postoje, posebno u zemljama poput Bosne i Hercegovine, gdje je društvo podijeljeno na tri konstitutivna naroda. Na djelu je novo povećanje nacionalizma. U nekim zemljama, nacionalističke stranke i pokreti i dalje imaju snažan utjecaj, što može dovesti do polarizacije društva. U slabim, tranzicijom obilježenim društvima sve se odvija uz slabost institucija. U mnogim balkanskim državama, institucije su slabe i podložne korupciji, što može dovesti do političke i društvene nestabilnosti.
Ni vanjski utjecaji nisu beznačajni. Balkanske države često su predmet vanjskih interesa (npr. Rusije, EU, SAD-a, Turske), što može dodatno komplicirati unutarnje odnose. Primjerice u Bosni i Hercegovini, gdje su etničke podjele institucionalizirane Daytonskim sporazumom, postoji stalna zabrinutost da bi političke elite mogle eskalirati napetosti radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. U Srbiji, nacionalističke teme i pitanje Kosova i dalje su prisutni u političkom diskursu, što može dovesti do napetosti. Isto kao i u Hrvatskoj, premda je Hrvatska članica EU, unutarnje podjele i povremena nacionalistička retorika podsjeća na devedesete. U Crnoj Gori, gdje postoji podjela između pristalica nezavisnosti i onih koji se identificiraju sa Srbijom, političke napetosti mogu eskalirati.
"Recidiv devedesetih" je izraz koji odražava strah od ponovnog jačanja nacionalizma, etničkih podjela i političke nestabilnosti na Balkanu. Iako su ratovi završili, duboke podjele i nesigurnost ostaju prisutni, a političke elite ponekad koriste te podjele za ostvarivanje vlastitih interesa. Ključni izazov za balkanske države jest izgradnja jačih institucija, suradnje i pomirenja kako bi se spriječilo ponavljanje prošlih trauma.
Tekst: Petar Kolovrat
Fotografija: Vidmir Raič