Novo istraživanje Instituta za istraživanje migracija pokazuje kako je hrvatsko društvo ušlo u razdoblje intenzivne napetosti između strukturne ovisnosti o stranim radnicima i rastuće javne nelagode zbog njihova broja i vidljivosti. Iako hrvatsko gospodarstvo sve snažnije počiva na radnicima iz trećih zemalja – ponajviše u građevinarstvu, logistici, poljoprivredi, turizmu i uslužnom sektoru – percepcija građana razvija se u smjeru sve izraženijeg otpora. Samo tri posto ispitanika izražava zadovoljstvo njihovom prisutnošću, dok čak 97 posto zauzima neutralan ili negativan stav. Takva struktura odgovora jasno ocrtava duboki jaz između rada tržišta, koje sve više traži uvoz radne snage, i društvenog osjećaja nesigurnosti.
Rastući val nezadovoljstva i pomak prema sigurnosnim temama
U odnosu na prošlu godinu vidljiv je porast potpunog nezadovoljstva, koje je skočilo s 16,5 posto na 20,63 posto. Djelomično nezadovoljstvo i dalje je najrašireniji stav i obuhvaća 42,16 posto ispitanika, dok se trećina građana svrstava u neutralni prostor. Iako i dalje dominira strah od porasta kriminaliteta, kojeg navodi 69,8 posto nezadovoljnih, ovogodišnja studija pokazuje značajan pomak prema percepciji ekonomskih prijetnji. Čak 51,7 posto ispitanika zabrinuto je da strani radnici smanjuju mogućnosti zapošljavanja za hrvatske državljane, dok 47,7 posto vjeruje da njihov dolazak snižava plaće i profesionalne standarde rada. Uz to, 48,8 posto građana ističe kulturne razlike kao važan izvor nelagode, premda nešto blažeg intenziteta nego prošle godine. Ove brojke otkrivaju da se nezadovoljstvo prelijeva iz sfere kulturne razlike u područje ekonomske tjeskobe – često najosjetljiviji segment javnih stavova u periodima ubrzanih društvenih promjena.
Između kulturnog otpora i ekonomskih koristi
U Hrvatskoj istodobno koegzistiraju dva trenda: s jedne strane postoji duboka zabrinutost zbog intenziteta i brzine promjena, a s druge svijest da domaće gospodarstvo bez stranih radnika više ne može funkcionirati. Dok gotovo polovica ispitanika u strancima vidi izvor kulturne napetosti, mali postotak onih koji su zadovoljni njihovom prisutnošću naglašava upravo kulturnu raznolikost kao najveću društvenu korist. Čak 87,1 posto ispitanika iz te skupine smatra da strani radnici donose nova iskustva, znanja i dinamiku društvenog života. Dodatne koristi vidi se u smanjenju nezaposlenosti, rastu produktivnosti i boljoj dostupnosti usluga, što potvrđuje da migracije nisu društveno jednostrano iskustvo nego proces koji istodobno otvara nove potencijale i izazove.
Niska osobna otvorenost i izostanak socijalne integracije
Posebno zabrinjavaju rezultati vezani uz socijalnu distancu. Dok strani radnici postaju neizostavan dio radne strukture, hrvatski građani i dalje pokazuju izrazitu rezerviranost prema osobnom kontaktu. Gotovo nitko ih ne vidi u krugu obitelji, tek 2,4 posto bilo bi spremno prihvatiti ih kao prijatelje, a oko deset posto kao kolege. Prihvaćanje se najuvjerljivije ostvaruje u radnoj sredini, gdje integracija zapravo ima najčvršći temelj – ali izvan radnog mjesta društvene veze ostaju ograničene. U usporedbi s europskim trendovima, Hrvatska se tako nalazi u ranoj fazi integracijskog ciklusa, usporedivoj s periodima kada su zapadne zemlje sedamdesetih godina počele uvoziti radnike iz južne Europe, sjeverne Afrike i Turske. Društveni otpor tada je također bio snažan, a proces prihvaćanja dugotrajan.
Analiza pokazuje da se stavovi tek minimalno razlikuju prema spolu, dobi i obrazovanju. Ipak, mlađi ispitanici nešto su neutralniji ili blago otvoreniji prema stranim radnicima, dok stariji češće ističu sigurnosne rizike. Najizraženiji negativni stavovi dolaze iz skupine nezaposlenih, koji strah od konkurencije na tržištu rada i pritiska na plaće doživljavaju osobno. Zaposleni dijele dio tih strahova, ali u manjem intenzitetu, dok umirovljenici češće fokus usmjeravaju na pitanja sigurnosti. Ovakva distribucija zabrinutosti pokazuje da je percepcija stranih radnika u Hrvatskoj visoko povezana s osobnim socioekonomskim položajem, što je tipičan obrazac u svim europskim državama koje prolaze kroz intenzivno uvoženje radne snage.
Uvoz radne snage i europski migracijski trendovi
Hrvatska se posljednjih godina ubrzano priključila zemljama Europske unije koje radnu snagu nadomještaju migrantima zbog demografskog pada, starenja stanovništva i strukturnog manjka radnika. U državama srednje Europe – poput Češke, Poljske i Mađarske – već je više od desetljeća prisutan stalni rast uvoza radnika iz Azije, Afrike i istočne Europe. Njemačka, Austrija i Nizozemska istodobno provode selektivne migracijske politike kako bi privukle kvalificirane radnike, dok zemlje poput Italije i Španjolske već godinama ovise o radnicima iz sektora niskokvalificiranih poslova. U tom kontekstu Hrvatska se nalazi u prijelaznoj fazi između potrebe za radnicima koji nadomještaju prazna radna mjesta i društvene nelagode koja prati sve bržu promjenu radne strukture. Istraživanje potvrđuje da domaće stanovništvo još nije razvilo stabilne obrasce društvene integracije i da prevladava percepcija stranih radnika kao privremenog fenomena – a ne kao dugoročne sastavnice hrvatskog demografskog i ekonomskog sustava.
Vodeći istraživači Ivan Balabanić i Marina Perić Kaselj upozoravaju da rezultati ovogodišnje studije jasno ocrtavaju rastuće izazove koji zahtijevaju dugoročnu strategiju, a ne parcijalne reakcije. Balabanić ističe kako je fokus javnosti sve više na pitanjima sigurnosti, dostupnosti poslova i razine plaća, što je znak da migracijska pitanja postaju dio šire ekonomske nesigurnosti. Istodobno, izostanak osobnih kontakata između domaćeg stanovništva i stranih radnika pokazuje da su integracijski procesi tek u povojima. Ravnateljica Perić Kaselj naglašava važnost sustavnog i kontinuiranog istraživanja kao temelja za oblikovanje migracijske politike koja mora uvažiti i potrebe gospodarstva i brigu javnosti.
U trenutku kada Hrvatska ulazi u fazu trajnog demografskog pada i povećane ovisnosti o radnicima iz drugih zemalja, jasno je da pitanje stranih radnika više nije iznimka, nego nova realnost. Integracija, komunikacija i usklađivanje javnih politika postat će ključna pitanja koja će određivati društvenu koheziju i gospodarsku stabilnost Hrvatske u desetljećima koja dolaze.
...
Tekst i fotografija: Petar Kolovrat
Infografika. Vidmir Raič